Inspiracija
i motivacija su pojmovi koji se cesto
mešaju.
Iako donekle slicni,
oni oslikavaju fundamentalno razlicite
procese.
Kako nastaje
(inspiracija) i razvija se (motivacija) ka svom uoblicenju nekog novog dela. Od onih obicnih, pa do onih najgrandioznijih
umetnickih
dela koja nazivamo remek delima.
Inspiracija
je u jakoj korelaciji sa originalnošcu
i kreativnošcu,
pa krecemo
prvo od nje.
Recnik Matice srpske daje nam sledeca pojašnjenja: po definiciji, inspiracija
je
„Stanje pojacane intelektualne, stvaralacke, umetnicke aktivnosti duha, nadahnuce (obicno umetnicko), stvaralacka zamisao“,
dok je
glagol motivisati definisan kao
„Davati
unutarnji, voljni podstrek, podsticaj, stimulans (nekome), podstaci, podsticati, stimulisati (nekoga
na nešto)“.
Vec se iz ovih definicija moze uociti razlika izmedju dvaju pojmova – dok se prvi odnosi na podstrek koji
spontano dolazi iznutra, odnosno iz same covekove
psihe (podsvesti), drugi predstavlja namerni, uglavnom spoljni podsticaj,
uticaj spoljašnjih faktora na odredjenu
covekovu
aktivnost.
Naziv
inspiracija latinskog je porekla i u njegovom korenu nalazi se rec spiritus – zivot, duša, duh.
Sa druge
strane, u srzi
motivacije je motiv –
povod, podstrek, razlog. Dok je inspiracija u velikoj meri apstraktan pojam, ocigledno vezan za duševni, emotivni zivot coveka, motivacija je uglavnom
zasnovana na necem
konkretnom, ponekad cak
i vidljivom i opipljivom.
Ako
motivacija moze
biti zasnovana na cistom
intelektu, koji ume da se odlikuje i hladnocom i proracunatošcu, inspiracija u sebi ima nešto potpuno drugacije – ideju, maštu, strast.
Onaj ko je
motivisan radi nešto zato što je uvideo da za to ima valjane razloge, i zato
što mu je jasno da ce
na taj nacin postici zeljene ciljeve – motivisan student vredno ce uciti zato što ima pred sobom cilj da polozi ispit sa visokom ocenom; jasno mu
je da su mu dobre ocene potrebne za stipendiju, i njegova pojacana aktivnost motivisana je teznjom
ka ostvarenju pomenutih ciljeva.
S druge
strane, onaj ko je jednostavno inspirisan radi nešto zato što “mora” – na to
kao da ga “teraju” neobjašnjive unutrašnje sile i naviruće ideje. Tako ce isti taj student mozda satima zaneseno govoriti
prijatelju o delu nekog pisca, samo zato što
ga je ovaj svojim idejama podstakao na razmišljanje, nadahnuo ga da nastavi da
ih razvija; pod dejstvom inspiracije, mozda
ce cak i napisati nešto o datom knjizevniku, iako mu to za ispit uopšte nije potrebno.
Prema recima dr Vejna Dajera,
“Inspiracija
je kada dobijete ideju i razvijate je do nekog ishoda, a motivacija je kada vas
ideja obuzme i nosi vas tamo gde treba da idete.”
Ako i
posedujemo sposobnost da upravljamo motivacijom, bilo svojom, bilo tudjom, za inspiraciju vazi obrnuto – ona ima moc da upravlja nama.
Covek
koji je motivisan da ustane rano kako bi obavio neki vazan zadatak leci ce na vreme i potrudice se da isto tako na vreme zaspi,
kako bi sutradan bio oran za postizanje svojih ciljeva.
S druge
strane, neko kome je inspiracija potpuno nezvana došla u pola noci prevrtace se budan po krevetu jer mu se u
glavi roje ideje za novu knjigu ili slikanje uljem na platnu.
Motive mozemo traziti, nalaziti, odbacivati; obrnuto,
inspiracija kao da nešto
slicno cini sa nama.
Inspiracija
za uspeh
Da li su
inspiracija i motivacija podjednako znacajne za svakoga? Moze li covek da zivi i stvara bez makar jedne od
njih?
Inspiracija
je presudna stavka za svakog umetnika – bez nje nema valjanog umetnickog dela, i ne postoji ta motivacija
koja bi mogla da potpuno nadomesti nedostatak unutrašnjeg nadahnuca.
Naravno, moze se stvarati i zato što to nalazu neki spoljni faktori, ali svako ko se bavi nekom
vrstom umetnosti zna da delo nastalo bez inspiracije nije ono pravo, da nema
pravi kvalitet, deluje veštacki,
usiljeno. Cini
se da motivacija ovde nije glavni pokretac
– mozete sesti i napisati knjigu ili
naslikati pravo remek-delo samo zato što su vas na to „ naterale “ ideje, a da pritom budete potpuno svesni da od
svog dela mozda necete dobiti ništa osim licne satisfakcije.
S druge
strane, motivacija je vazna za svakoga, bavio se on umetnošcu ili sa njom nemao nikakvih
dodirnih tacaka.
Teško da mozemo
reci
da je debeljuškasti
lik iz susedstva narocito inspirisan da ustaje u ranu zoru i ide na trcanje, da radnica u fabrici tekstila
sedi za mašinom
za šivenje
zato što je
za to nadahnuta, ili da je ucenik
naucio
lekciju usled pojacane
inspiracije.
Ocigledno je da su svi oni imali
izvestan motiv za obavljanje datih aktivnosti – uklanjanje suvišnih kilograma, mesecnu platu, dobru ocenu.
Lišeni
svake motivacije, verovatno ne bismo bili u stanju da obavljamo ni osnovne zivotne aktivnosti – nemotivisan covek je bezvoljan, ravodušan, nema zelju da ujutru ustane iz kreveta, a
kamoli da preduzme neku ozbiljniju akciju.
Uostalom,
sigurno ste i sami primetili kako vam je lakše da uradite nešto kada znate da
vas za to ocekuje
neka nagrada, ili da ce
vam rezultat nekog truda naroito goditi.
Bez
motivacije se ocigledno ne moze,
ali je inspiracija i više
nego dobrodošla. Šta je presudno? Za dobre rezultate bilo kakvog poduhvata, ocigledno i jedno i drugo.
Ako je
motivacija osnovni sastojak, inspiracija je aromatični zacin
–
valjano motivisani, umesicete
tortu; ali ako ste pritom i inspirisani, torta ce svojim ukusom opciniti sve koji je budu probali.
Opet, moguc je i drugaciji nacin posmatranja: mozemo biti inspirisani da nešto uradimo, ali ako nemamo ni trunku
motivacije, sasvim je moguce
da ce
ideje ostati samo u našoj
glavi. Ako je inspiracija pokretacka
snaga, a motivacija vucna
sila, jasno je da su za kretanje potrebne obe – bez prve bi bilo teško krenuti, a bez druge isuviše lako zaustaviti se na pola puta.
Šta je od
navedenog lakše “prizvati”?
Izgleda da
je motivacija „pitomija“, i mogu nam je dovesti drugi, kao što je na “saradnju” mozemo privoleti i sami.
Dakle,
motivacija nije stvar sudbine ni naucne
fantastike – ako
nešto
zaista zelimo,
i ako pritom imamo pred sobom jasno definisane ciljeve, nece nam biti teško da se motivišemo za njihovo ostvarivanje.
Sa
inspiracijom stvari stoje bitno drugacije.
Ona je cudljiva i nepredvidiva; cesto dolazi sama, onda kada joj se
ne nadamo; ponekad, pak, baš onda kada nam je preko potrebna, nema sile ni
metode kojom cemo
je dozvati.
Inspirisati
nas moze
knjiga, dobar film, pesma na radiju –
ali ne zato što mi
to zelimo
ili trazimo.
Nekada davno, klasicni pesnici prizivali su svoje muze
kako bi ih nadahnule da napišu
svoja dela. Ocigledno,
inspiracija je od davnina smatrana necim
gotovo nadljudskim, što prevazilazi granice covekove moci i granici se sa magijom bozanskog. Posebno je korisno procitati clanak o kreativnosti.
U novije
vreme sve je više tzv. motivacionih govornika (Vejn Dajer, Nik Vujicic, Toni Robins, Brajan Trejsi,
Abraham Hiks, Erik Tomas, Lujza Hej samo su neki od njih).
Pojedini
sebe nazivaju i inspiracionim govornicima, uvereni da svojim recima ljude mogu ne samo motivisati,
vec i
inspirisati.
Email: vojkamonako@gmail.com
G+: https://plus.google.com/110063374295714842580
Skype: vojkamonako
Twitter:
https://twitter.com/vojka1
Fb: https://www.facebook.com/mlmtimbalkan
Linkedin:
https://www.linkedin.com/mynetwork/